Pripremio dr. Neil Nedley
Stav da doručak treba preskočiti i da će se na taj način spriječiti debljanje prilično je raširen. Ljudi smatraju da će im, budući da ujutro nisu gladni, preskakanje doručka pomoći da unesu manje kalorija tijekom dana i time pridonijeti mršavljenju. To je velika zabluda. Istina je da bi običan doručak trebao biti dio svakog programa mršavljenja.
Prije nekoliko godina dr. Charles Cupp iznio je svoj zaključak da je debljanje rezultat nedovoljnog vremena između jela i odlaska na spavanje. Tijekom liječničke prakse koja je trajala nevjerojatnih sedam desetljeća, Kapp je uputio stotine pacijenata na svoj novi program za kontrolu težine. Pacijenti s prekomjernom tjelesnom težinom upućeni su da promijene svoje prehrambene obrasce s velikih obroka i međuobroka noću na obilan jutarnji obrok, umjeren ručak i laganu večeru. Obroke bi trebali završiti, idealno, do podneva (ali nikako nakon 15 sati), a nakon zadnjeg obroka trebali bi pričekati još osam do devet sati prije spavanja. Značajna je činjenica da nisu morali mijenjati vrstu hrane niti količinu kalorija koje unose.
Svi pacijenti koji su slijedili upute izgubili su na težini
- Oni koji su jeli samo doručak izgubili su u prosjeku 4,5 kg mjesečno.
- Oni koji su doručkovali, ručali i međuobroke gubili su u prosjeku 2,3 do 2,7 kg mjesečno.
- Kod onih koji su smanjili težinu za 9 do 13,5 kg došlo je do porasta razine hemoglobina.
- Normalizirala se razina šećera u krvi dijabetičara koji su izgubili 13,5 kg ili više.
- Pacijenti s hipotireozom pokazali su smanjenje potrebe za dnevnim održavanjem funkcije štitnjače
Tabla: Smršavite promjenom vremena obroka
Zabrinuti istraživači na odjelu za prehranu Fakulteta zdravstvenih znanosti Tulane ispitali su zapise 955 Kappovih pacijenata s prekomjernom težinom. Rezultati njihova istraživanja prikazani su u tabeli gore.[1]
Ovi dokazi i brojne druge studije govore nam da bi redovito doručkovanje trebalo biti dio svakog ozbiljnog programa mršavljenja. Istaknimo i neka dodatna poboljšanja koja su nastala uvođenjem doručka kao redovitog i obaveznog obroka: poboljšana je razina hemoglobina u krvi, smanjena količina šećera u krvi i poboljšan rad štitnjače.
Vrsta hrane koja obično čini doručak također može pridonijeti važnosti koju ovaj jutarnji obrok ima u kontroli težine. U američkoj kulturi, večernji obrok je tradicionalno vrlo bogat masnoćama iz životinjskih proizvoda, dok doručak obično sadrži voće i žitarice, a time i složene ugljikohidrate. Ove činjenice postaju važnije kada shvatimo da je debljanje često povezano s unosom previše kalorija iz masti, a ne toliko iz složenih ugljikohidrata. U laboratoriju su životinje na dijeti s visokim udjelom masnoće bile teže od onih na dijeti s niskim udjelom masnoće – čak i kad su obje skupine svaki dan unosile isti broj kalorija.[2]
[1] Carter JP, Brown J. Ph.D. Cuppov jednostavan pristup mršavljenju. Journal of the Louisiana State Medical Society 1985;137(6):35-38.
[2] Nacionalno istraživačko vijeće. Kalorije. U: Prehrana i zdravlje, implikacije za smanjenje rizika od kroničnih bolesti. Washington, DC: National Academy Press, 1989 str. 151.
Photo by Tetiana Bykovets on Unsplash